Kukuruzni plamenac predstavlja jednu od najznačajnijih štetočina kukuruza, kako u našoj zemlji, tako i u svetu. Kukuruzni plamenac u agroekološkim uslovima Srbije obrazuje dve generacije godišnje, a ponekad, u uslovima tople i vlažne jeseni, i parcijalnu treću generaciju. Let prve generacije beleži se od maja do kraja juna, i to najčešće od polovine maja do druge polovine juna, dok let druge generacije može početi već u prvoj polovini jula i trajati sve do septembra, ali najčešće od druge polovine jula. Najveća brojnost prve generacije se očekuje od kraja maja do sredine juna, odnosno od kraja jula do sredine avgusta za drugu generaciju. Prezimljava u stadijumu gusenice poslednjeg uzrasta u kukuruzovini, komušini ili žetvenim ostacima. Rotacija useva je važan činilac u proizvodnji kukuruza koji smanjuje brojnost prve generacije kukuruznog plamenca. Larve koje uspešno prežive zimu i ulutkaju se na proleće, naći će se u polju na kojem je posejan drugi usev.
Larveni stadijum prolazi kroz pet stupnjeva razvoja i ciklus se završava u rasponu od 3 do 5 nedelja. Brzina razvića larve u direktnoj je vezi sa temperaturom. Mlade gusenice su veoma sitne, svetle boje sa tamnom glavom. Gusenice u ovom stupnju razvoja su veoma osetljive na klimatske ekstreme poput visokih temperatura, niske vlažnosti vazduha, intenzivnih padavina, te je smrtnost najveća u ranim fazama razvića. Larve prvog i drugog stupnja se hrane mezofilom lista, ostavljajući očuvan epidermis, što daje karakterističan izgled oštećenjima u vidu prozorčića na listovima. Larve drugog i trećeg stupnja mogu da se ubuše u centralni nerv lista gde nastavljaju da se hrane, ali najčešće ishranu nastavljaju u lisnoj spirali mladih listova u formiranju, kroz koje se ubušuju i koji kada se kasnije u potpunosti razviju dobijaju karakteristične tragove ishrane u vidu koncentričnih perforacija raspoređenih u nizu na listovima. Larva nastavlja da se hrani metlicom u formiranju i ubušuje se u dršku metlice, koja veoma često i otpadne usled oštećenja od gusenica. Mlade gusenice druge generacije, takođe se hrane mezofilom lista ili polenom u pazuhu lista ili pak na listovima komušine klipa, dok se u četvrtom stupnju ubušuju u stablo, klip ili dršku od klipa i tamo nastavljaju razviće. Prisustvo gusenica unutar stabla je lako uočljivo usled ostataka ishrane i izmeta koja nalikuje piljevini koja se nagomilava na mestu ubušenja u stablo. Gusenice za svoju ishranu najčešće koriste sunđerasto parenhimsko tkivo unutar stabla ili drške klipa, ili se hrane mladim zrnom kukuruza.
Larve kukuruznog plamenca se hrane svim delovima biljke kukuruza, osim korena, te su štete koje uzrokuju mnogostruke. Razviće prve generacije se poklapa sa fazom formiranja metlice, koja često biva oštećena ili polomljena usled ishrane gusenica još nerazvijenom metlicom ili unutar drške metlice. Gusenice druge generacije oštećuju sve delove klipa, a mogu se hraniti nezrelim zrnom ispod komušine, kao i unutar drške klipa i kočanke, što može dovesti do otpadanja klipa. Začetak klipa može takođe biti oštećen i u velikom broju slučajeva takav klip ne formira zrna, a može i potpuno propasti. U većini slučajeva šteta koju gusenice nanose hraneći se na klipu je od manjeg značaja kod merkantilnog kukuruza u odnosu na kukuruz kokičar i šećerac, ali i semenski kukuruz, gde i najmanja oštećenja zrna predstavljaju direktan ekonomski gubitak. Larve obe generacije se ubušuju u stablo kukuruza i hrane se sunđerastim parenhimskim tkivom biljke, time ga oštećujući, kao i provodnim snopićima, čime se otežava usvajanje i prenos hranjivih materija. Oštećeno tkivo je podložno gljivičnim i bakterijskim infekcijama, a sama biljka postaje krta i sklona pucanju usled udara vetra ili jakih kiša. Larve mogu nanositi direktne štete ishranom, zrnom kukuruza i time direktno uticati na smanjenje prinosa. Takođe, ubušivanjem larvi u stablo, pogotovo u predelu internodija, i njihovom ishranom biljnim tkivima, dolazi do fizičkog slabljenja i strukturalnog narušavanja arhitekture biljke, što ima za posledicu povećavanje mogućnosti pucanja stabla i poleganja biljke. Na kraju, oštećeno tkivo ili zrno predstavljaju pogodna mesta za prodiranje patogena, kao što su gljive uzročnici sekundarnih infekcija, ali i bakterija i virusa.
Hemijske mere suzbijanja kukuruznog plamenca se preporučuju ukoliko je 10% biljaka sa položenim jajima kod merkantilnog kukuruza i 5% biljaka kod semenskog i kukuruza šećerca, na početku piljnja larvi. U tu svrhu su registrovane sledeće aktivne materije: hlorantraniliprol, hlorantraniliprol+lambda-cihalotrin, indoksakarb i dr.