Skip to main content

Region Kikinda

Go Search
Home
Terenski rezultati
  

Portal Prognozno-izveštajne službe zaštite bilja > Region Kikinda > Prilozi > Braon mramorasta stenica (Halyomorpha halys) i štetnost u zasadima leske
Braon mramorasta stenica (Halyomorpha halys) i štetnost u zasadima leske

Braon mramorasta stenica Halyomorpha halys Stål, 1855 (Hemiptera: Pentatomidae) je invazivna poljoprivredna štetočina koja vodi poreklo iz istočne Azije (Hoebeke i Carter 2003, Lee i sar. 2013). Na Evropskom kontinentu ova štetočina je zvanično prvi put registrovana na teritoriji Švajcarske 2007. godine, dok određena istraživanja ukazuju da je njeno prisustvo zabeleženo još početkom 2004. godine (Wermelinger et. al., 2008). S obzirom da je H. halys teritoriju Srbije naselila relativno skoro, odlikuje je izuzetno visok potencijal da postane ekonomski značajna štetna vrsta velikog broja gajenih kultura (Musolin i sar., 2017). Ovu stenicu karakteriše izrazita pokretljivost i polifagnost, pa je do danas identifikovano više od 300 biljaka u statusu hranidbenog domaćina ovoj štetočini (Nielsen i sar. 2008). Braon mramorasta stenica oštećuje širok spektar gajenih biljaka u koje spada voće, povrće, ratarski usevi, pa i ukrasno bilje (Molnar, 2010). Otežavajuću okolnost pri njenom suzbijanju predstavlja činjenica da ova vrsta tokom zimske dijapauze migrira u urbane sredine, gde u stadijumu adulta prezimljava u stambenim i drugim građevinskim objektima, ali i u suvom i uvelom drveću i lišću (Wermelinger i sar., 2008). Pored toga, ova vrsta je tokom čitavog ciklusa razvića u konstantnoj potrazi za adekvatnijim izvorima hrane i ima sposobnost da vrlo brzo grupno migrira sa jednog zasada na drugi (Molnar, 2010). Ovakva pojava na napadnutim parcelama vrlo često izaziva, tzv. ivični efekat, jer su štete na ivicama zasada gde se stenice grupišu znatno izraženije (Konjević, 2016). Pored intenzivne potrage sa izvorom hrane, vrstu odlikuje i sposobnost migriranja sa hemijski tretirane poljoprivredne površine u netretiranu sredinu, što značajno otežava njeno suzbijanje (Funayama, 2004). Prilikom migriranja u nove ekosisteme, stenica najpre naseljava prometne i urbane sredine gde se posredstvom antropogenog faktora širi na nove lokacije (Wallner i sar. 2014). U takvim sredinama raznovrsni izvori hrane podstiču preživljavanju i populacioni rast H. Halys, koja se zatim iz urbanih sredina postepeno seli na poljoprivrendne površine (Hufbauer i sar. 2013). Braon mramorasta stenica spada u grupu insekata sa nepotpunim preobražajem (Heterometabola), te prolazi kroz 3 faze razvoja: jaje, larva/nimfa i adult (Slika 1). Štete nanosi u stadijumu imaga i larve sisanjem sokova iz praktično svih nadzemnih delova biljaka (Konjević, 2016). Larve stenice prolaze kroz 5 larvenih stupnjeva i podjednako su štetne kao i adulti (Hamilton i sar., 2008; Gill et al. 2010). Vrsta na Evropskom tlu razvija jednu generaciju godišnje dok je u nekim delovima Azije zabeležena pojava od 4 do 6 generacija u toku jedne godine (Nielsen i sar. 2008).

 

Picture

Slika 1. Odrasla jedinka braon mramoraste stenice (Foto: Ivezić, 2020) 

 

Kao izrazito migratorna i polifagna vrsta, braon mramorasta stenica se sve više ističe i kao značajna štetočina leske (Hedstrom i sar., 2014). U zasadima leske ova stenica uzrokuje štete sisanjem sokova iz omotača, ljuske i jezgra ploda, što značajno smanjuje kvalitet i tržišnu vrednost ploda leske. Oštećena jezgra bivaju smežurana, plutasta i nepravilnog oblika sa jasno vidljivim ubodnim mestima oko kojih se šire nektotične površine (Molnar, 2010). Ukoliko se napad stenice manifestuje u periodu intenzivnog formiranja jezgra obrazuju se plodovi nepravilnog oblika, dok ishrana stenice u fazi pune zrelosti uzrokuje pojavu plutastih plodova (Hedstrom i sar., 2014). Navedena oštećenja su vrlo slična sa oštećenjima koje izazivaju stenice u drugim jezgrastim zasadima (Mitchell et al. 1965; Dutcher and Todd 1983; Rice et al., 1985). S obzirom da su zasadi leske tokom čitavog perioda razvoja ploda podložni napadu braon mramosraste stenice, tokom pomenutog kritičnog perioda neophodno je sprovoditi sistematičan i konstantan monitoring zasada radi utvrđivanja prisustva štetočine. Novija istraživanja pokazuju da su simptomi oštećenja najevidentniji ukoliko se stenica hrani tokom intenzivnog porasta jezgra, što ukazuje da je štetnost koju ova vrsta izaziva značajno uslovljena momentom ishrane stenice i fazom razvoja leske (Hedstrom i sar., 2014). Pored navedenih simptoma, braon mramorasta stenica sa svojom ishranom može uzrokovati nepravilnu oplodnju leske, što dovodi do obrazovanja praznih plodova (Thompson, 1979). Pored direktnih šteta, ubodna mesta predstavljaju ulazne otvore za pojavu i razvoj različitih patogena, što vrlo često uzrokuje plesnavost i truljenje čitavog jezgra (Mitchell, 2004). Sorte leske sa debljom ljuskom ploda pokazuju izvesnu otpornost prema određenim insekatskim vrstama. Hedstrom (2014) navodi da u slučaju pojave braon mramoraste stenice u zasadima leske debljina ljuske ne redukuje štetnost koju ova vrsta izaziva, pa su i kultivari sa debljom ljuskom podložni napadu ove štetočine.

Suzbijanje braon mramoraste stenice predstavlja kompleksan zadatak, pre svega jer izrazita pokretljivost, mobilnost, noćna aktivnost, kamuflaža i sakrivanje na nepristupačnim mestima značajno otežavaju efikasnu procenu visine populacije ove štetočine (Meskhi, 2017). Najzastupljeniji način suzbijanja H. halys bazira se na upotrebi hemijskih sredstava, najčešće piretroida i neonikotinoida (Rice i sar., 2014). S obzirom da je ova stenica relativno nova vrsta u našem agroekosistemu za sada nema registrovanih preparata za njeno suzbijanje. Ispitivanja su pokazala da pojedinačna upotreba insekticida na bazi aktivnih materija acetamiprid i etofenfrox obezbeđuje zadovoljavajuće rezultate, pri čemu se ipak najbolji rezultati postižu kombinovanjem pomenutih insekticida sa aktivnom materija lambda-cihalotrin (Leskey et al., 2014; Blaauw et al., 2015). Na žalost, ovakvi insekticidi imaju širok spektar delovanja, pa uzrokuju supresiju korisne entomofaune što se protivi osnovnim načelima integralne zaštite bilja (Leskey i sar. 2012). S obzirom na dug vremenski period između oplodnje i dostizanja tehnološke zrelosti leske, proizvođači su vrlo često primorani na učestalu upotrebu insekticida što posledično uzrokuje rezistentnost pojedinih štetočina na upotrebljena hemijska sredstva (Rice i sar., 2014). Globalna ekspanzija braon mramoraste stenice je uticala da se u pojedinim zasadima broj tretmana značajno poveća, a razmak između tretmana značajno smanji. Brojna istraživanja ukazuju da hemijska kontrola ipak ne pokazuje zadovoljavajuće rezultate pri suzbijanju ove štetočine, pre svega zbog kratkoročnog efekta hemijskih tretmana, kontaminacije finalnog proizvoda usled prekomerne upotrebe hemijskih sredstava, ali i zbog negativnog uticaja insekticida na korisne insekte (Candian, 2018). U sistemu integralne zaštite bilja, kontrola braon mramoraste stenice se zasniva na strategiji koja podrazumeva efektniju upotrebu insekticida i izrazito poznavanje biologije i ponašanja štetočine (Rice et. al, 2014). U tom smislu hemijske tretmane treba sprovoditi racionalno i u tačno određenim momentima kada je prinos najviše ugrožen delovanjem štetočine (intenzivan razvoj jezgra), uz primenu insekticida selektivnih na korisne insekte. Jedna od preporučljivih strategija je tretiranje ivičnih redova u zasadima leske u kritičnim momentima, pri čemu se redukuje količina hemijskih sredstava i podstiče aktivnost prirodnih neprijatelja u centralnim delovima zasada (Rice i sar., 2014). Ukoliko je hemijski tretman zaista neophodan, preporučuje se primena selektivnih insekticida uz čestu rotaciju mehanizma delovanja kako bi se eliminisalo razvijanje rezistentnosti na primenjena sredstva (Rice at. Al., 2014). Takođe, neophodno je sprovoditi sve druge preventivne mere, kao i primenjivati metode biološke kontrole poljoprivrednih štetočina, kako bi se osigurala proizvodnja finalnih proizvoda sa minimalnim sadržajem hemijskih rezidua. Određeni autori (McPherson i McPherson, 2000) razmatrali su uticaj zakorovljenosti zasada na visinu populacije stenica. Prizemna vegetacija i trave u blizini zasada osim što stenicama pružaju povoljne uslove za ishranu i razvoj, mogu im obezbediti i izvesnu zaštitu od hemijskih tretmana. Stoga se uništavanjem korovske flore u zasadima može povećati uticaj hemijske zaštite (Callahan i sar., 1960). Sa druge strane, vegetacija uz puteve i obradiva polja značajna je za razvoj populacija predatorskih vrsta kao i jajnih parazita štetnih stenica (Ehler, 2000). Do sada je identifikovan veliki broj korisnih insekata, prirodnih neprijatelja braon mramoraste stenice koji pripadaju različitim familijama: Anthocoridae, Asilidae, Chrysopidae, Coccinellidae, Crabronidae, Forficulidae, Geocoridae, Mantidae, Melyridae i Reduviidae (Rice i sar., 2014). Ipak, korisni insekti sa najvećim potencijalom u biološkoj kontroli H. halys su parazitoidi jaja iz rodova Trissolcus (Hymenoptera: Platygastridae) (Zhang et al.,1993; Qiu 2007; Qiu et al., 2007; Yang et al., 2009; Talamas et al., 2013) i Anastatus (Hymenoptera: Eupelmidae) (Hou et al., 2009). Pored predatora i parazitoida u suzbijanju H. halys mogu se primeniti i patogene gljive kao što je Ophiocordyceps nutans (Hypocreales: Phiocordycipitaceae) (Sasaki et al., 2012). S obzirom na ograničenu efikasnost hemijskih sredstava i njihov kratkoročni efekat, biološka kontrola bazirana na upotrebi introdukovanih i nativnih prirodnih neprijatelja H. halys predstavlja obećavajuće i dugoročno rešenje u redukciji visine populacije braon mramoraste stenice (Rice et al., 2014). Ekološki prihvatljiva i efikasna strategija u kontroli H. halys podrazumeva primenu feromonskih klopki koje privlače i ubijaju štetočinu. Takve klopke se postavljaju najčešće duž graničnih redova zasada, a hemijski tretman se sprovodi samo u redovima sa postavljenim klopkama (Rice i sar., 2014). Pored seksualnih feromona za monitoring H. halys primenjuju se i tzv. agregacioni feromoni. Mužjaci braon mramoraste stenice produkuju nedavno identifikovane dvokomponentne agregacione feromone, koji za razliku od seksualnih feromona privlače sve mobilne stadijume štetočine (Khrimian et al. 2014, Zhang et al. 2013). Sa druge strane, upotreba feromonskih klopki u cilju hvatanja štetnih vrsta stenica i smanjenja stepena oštećenja gajenih biljaka nije dala očekivane rezultate. Istraživanja sprovedena u zasadima paradajza pokazala su da prisustvo feromonskih klopki može da dovede do povećanog oštećenja plodova paradajza, jer su se stenice skupljale u većem broju na plodovima paradajza u blizini feromonskih klopki (Sargent i sar., 2014). Ovakav rezultat objašnjava se fenomenom pod nazivom „trap spillover“ ili „prelivanje iz klopke“, koji se javlja kada se jedinke određene vrste, privučene feromonom, pre samog ulaska u klopku odmaraju na vegetaciji i pri tom intenzivno hrane značajno oštećujući gajenu biljku (Konjević, 2015). Metoda koja je u brojnim ogledima dala pozitivne rezultate bazira se na podizanju veštačkih barijera, poput zaštitnih fotoselektivnih mreža koje sprečavaju prodiranje stenica u zasad. Ovakva metoda takođe spada u grupu ekološki prihvatljivih strategija koje obezbeđuju dobru alternativu pesticidima (Candian i sar., 2018). Obojene i fotoselektivne mreže, pored toga što predstavljaju fizičku barijeru za štetočine, zahvaljujući optičkim karakteristikama modifikuju spektar sunčevog zračenja pretvarajući direktno zračenje u difuznu svetlost, te na taj način pozitivno utiču i na kvalitet plodova (Basile i sar., 2012).

U cilju efikasnog suzbijanja H. halys, ali i radi sprečavanja nekontrolisane upotrebe insekticida i proizvodnje zdravstveno bezbedne hrane, sve raspoložive preventivne i kurativne mere treba kombinovati, uskladiti sa biologijom štetočine i sprovoditi racionalno u adekvatnim periodima godine. S obzirom da je vrsta relativno nova štetočina leske u našim proizvodnim uslovima, bitan segment uspešne zaštite leske zahteva sprovođenje opsežnog monitoringa H. halys radi definisanja podudarnosti ključnih bioloških momenata u razvoju štetočine i kritičnih momenata u razvoju leske. Dobijeni rezultati monitoringa svakako bi značajno olakšali proces suzbijanja štetočine i omogućili racionalniju upotrebu hemijskih sredstava.

Literatura:

1.      Basile B., Giaccone M., Cirillo C., Ritieni A., Graziani C, Shahak Y., Florani M (2012). Photo-selective hail nets affect fruit size and quality in hayward kiwifruit.- Scientia Horticulturae, 141: 91-97.

2.      Blaauw BR., Polk D, Nielsen AL, (2015).- IPM-CPR for peaches: incorporating behaviorally-based methods to manage Halyomorpha halys and key pests in peach: behaviorally- based methods to manage H. halys and key pests in peach.- Pest Management Science, 71 (11): 1513-1522.

3.      Candian V, Pansa MG, Briano R, Peano C, Tedeschi R, Tavella L (2018). Exclusion nets: a promising tool to prevent Halyomorpha halys from damaging nectarines and apples in NW Italy. Bulletin of Insectology 71 (1): 21-30.

4.      Dutcher J, Todd JW (1983). Hemipteran kernel damage of pecan, In Pecan pest management - are we there? Miscellaneous Publ. Entomol. Soc. Am. 13: 133-140.

5.      Funayama K (2004). Importance of apple fruits as food for the brown-marmorated stink bug, Halyomorpha halys (Stål) (Heteroptera: Pentatomidae). Japanese Society of Applied Entomology and Zoology 39: 617–623.

6.      Gill S, Klick S, Kenney S (2010). Brown marmorated stink bug (Halyomorpha halys). IPM Pest Alert. University of Maryland Extension. available online: http://ipmnet.umd.edu/landscape/docs/BMSBUMD.pdf

7.      Hamilton GC, Shearer PW, Nielsen AL (2008). Brown marmorated stink bug – a non-native insect in New Jersey. New Jersey Experiment Station Extension Fact Sheet FS002. available online: http://njaes.rutgers.edu/pubs/publication.asp?pid=fs002.

8.      Hedstrom CS, Shearer PW, Miller JC, Walton VM (2014). The Effects of Kernel Feeding by Halyomorpha halys (Hemiptera:Pentatomidae) on Commercial Hazelnuts. J. Econ. Entomol. 107(5): 1858-1865.

9.      Hoebeke ER, Carter ME (2003). Halyomorpha halys (Stål) (Heteroptera: Pentatomidae): a polyphagous plant pest from Asia newly detected in North America. Proc. Entomol. Soc. Washington 105: 225–237.

10.  Hou Z, Liang H, Chen Q, Hu Y, Tian H. (2009). Application of Anastatus sp. Against Halyomorpha halys. For. Pest Dis. 4: 39, 40: 43.

11.  Hufbauer RA, Rutschmann A, Serrate B, de Conchard HV, Facon B (2013). Role of propagule pressure in colonization success: disentangling the relative importance ofdemographic, genetic and habitat effects. J. Evol. Biol. 26: 1691–1699.

12.  Khrimian A., Zhang A, Weber DC, Ho HY, Aldrich JR, Vermillion KE, Siegler MA, Shirali S, Guzman F, Leskey TC (2014). Stereoisomeric libraries of 1,10-bisaboladien-3-ols and 10,11-epoxy-1-bisabolen-3-ols for semiochemical discovery. Aggregation pheromone of brown marmorated stink bug, Halyomorpha halys (Stål). Proc. Natl. Acad. Sci. 77: 1708–1717.

13.  Konjević A (2015). Fauna stenica (Heteroptera) različitih ekosistema i molekularne karakteristike važnijih vrsta. Doktorska disertacija. Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Novom Sadu.

14.  Konjević A (2016). Pojava nove invazivne vrste stenice u Srbiji: Halyomorpha halys, braon mramorasta stenica. www.pisvojvodina.com.

15.  Lee D, H., Short BD, Joseph SV, Bergh JC, Leskey TC (2013). Review of the Biology, Ecology, and Management of Halyomorpha halys (Hemiptera: Pentatomidae) in China, Japan, and the Republic of Korea. Environ. Entomol. 42: 627–641.

16.  Leskey TC, Short BD, Butler BR, Wright SE (2012). Impact of the invasive brown marmorated stink bug, Halyomorpha halys (Stål), in mid-Atlantic tree fruit orchards in the United States: case studies of commercial management. Psyche. doi:10.1155/2012/535062.

17.  Leskey TC., Short BD, Lee DH, (2014).- Efficacy of insecticide residues on adult Halyomorpha halys (Stål) (Hemiptera: Pentatomidae) mortality and injury in apple and peach orchards.-Pest Management Science, 70 (7): 1097-1104.

18.  McPherson JE, McPherson R (2000): Stink Bugs of Economic Importance in America North of Mexico. CRC Press, 272 pgs.

19.  Meskhi N (2017). Monitoring and control strategy of Brown marmoratedstink bug (Halyomorphahalys) in Georgia. National food agency.

20.  Mitchell PL (2004). Heteroptera as vectors of plant pathogens. Neotropical Entomology. 33:519–545.

21.  Mitchell WC, Warner RM, Fukunaga ET (1965). Southern green stink bug, Nezara viridula (L.), injury to macadamia nut. Proc. Hawaiian Entomol. Soc. 29: 103-109.

22.  Molnar T (2010). The Brown Marmorated Stink Bug: A New Pest of Hazelnuts? The quarterly newsletter of the Northern Nut Growers Association. 64 (4): 9-16.

23.  Musolin D, Karpun N, Konjević A, Protsenko VY, Ayba LY, Saulich AK (2017). Invasive brown marmorated stink bug Halyomorpha halys (Stål) (Heteroptera: Pentatomidae) in Russia, Abkhazia, and Serbia: history of invasion, range expansion, early stages of establishment, and first records of damage to local crops. Arthropod-Plant Interactions. doi: 10.1007/s11829-017-9583-8

24.  Nielsen AL., Hamilton GC, Matadha D (2008). Developmental rate estimation and life table analysis for Halyomorpha halys (Hemiptera: Pentatomidae). Environ. Entomol. 37: 348–355.

25.  Qiu LF (2007). Studies on biology of the brown-marmorated stink bug, Halyomorpha halys (Stål) (Hemiptera: Pentatomidae), an important pest for pome trees in China and its biological control. Ph.D. dissertation, Chinese. Academy of Forestry, Beijing, China.

26.  Qiu LF, Yang Z, Tao W (2007). Biology and population dynamics of Trissolcus halyomorphae. Scientia Silvae Sinicae. 43: 62–65.

27.  Rice KB, Bergh CJ, Bergmann EJ, Biddinger DJ, Dieckhoff C et. al (2014). Biology, Ecology, and Management of Brown Marmorated Stink Bug (Hemiptera: Pentatomidae). J. Integ. Pest Mngmt. 5(3):1-13.

28.  Rice RE, Uyemoto JK, Ogawa JM, Pemberton WM 1985. New findings on pistachio problems. Calif. Agric. 39: 15-18.

29.  Sargent, C., Martinson, H. M. i Raupp, M. J. (2014): Traps and Trap Placement May Affect Location of Brown Marmorated Stink Bug (Hemiptera: Pentatomidae) and Increase Injury to Tomato Fruits in Home Gardens. Environmental Entomology, Volume 43, Number 2, Pages 253-536, pp. 432-438(7)

30.  Sasaki F, Miyamoto T, Yamamoto A, Tamai Y, Yajima T (2012). Relationship between intraspecific variations and host insects of Ophiocordyceps nutans collected in Japan. Mycoscience 53: 85–91.

31.  Talamas EJ, Buffington M, Hoelmer K (2013). New synonymy of Trissolcus halyomorphae Yang. J. Hymenoptera Res. 33: 113–117.

32.  Thompson MM. (1979). Growth and development of the pistillate flower and nut in Barcelona filbert. J. Am. Soc. Hort. Sci. 104: 427-432.

33.  Wallner AM, Hamilton GC, Nielsen AL, Hahn N, Green E, Rodriguez-Saona CR (2014). Landscape factors facilitating the invasive dynamics and distribution of the brown marmorated stink bug, Halyomorpha halys (Hemiptera: Pentatomidae), after arrival in the United States. PLoS ONE 9: e95691.

34.  Wermelinger B, Wyniger D, Forster B (2008). First records of an invasive bug in Europe: Halyomorpha halys Stål (Heteroptera: Pentatomidae), a new pest on woody ornamentals and fruit trees. Mitteilungen-Schweizerische Entomologische Gesellschaft 81: 1–8.

35.  Yang ZQ, Yao YX, Qiu LF, Li ZX (2009). A new species of Trissolcus (Hymenoptera: Scelionidae) parasitizing eggs of Halyomorpha halys (Heteroptera: Pentatomidae) in China with comments on its biology. Ann. Proc. Entomol. Soc. Am. 102: 39–47.

36.  Zhang A., Khrimian A, Aldrich JR, Leskey TC, Weber DC. (2013). Compositions and methods to attract the brown marmorated stink bug (BMSB) Halyomorpha halys. US Patent WO2013090703 A1.

37.  Zhang CT, Yao XY, Qiu LF, Li ZF (1993). A study on the biological characteristics of Halyomorpha picus and Erthesina fullo. For.Res. 6: 271–275.

 

Comments

There are no comments yet for this post.